Neka je hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe i sve sljedbenike na Pravome putu. Braćo moja u Dini Islamu! Evo, nakon dvije sedmice pauze zbog moga putovanja na umru, danas nastavljamo sa našim druženjem kroz našu prvu džumu u 2024. godini.
U zadnjoj hutbi, koju sam održao prije putovanja, govorio sam o vrijednostima obavljanja umre. Danas želim da vam prenesem dio impresija sa ovog divnog putovanja i to opet sa ciljem da vas podstaknem na obavljanje umre, po mogućnosti džematske.
Naravno, nemoguće je prenijeti sve impresije. Čovjek jednostavno mora lično tamo da ode i da sopstveno doživi tamošnje ljepote, u čemu će mu sigurno pomoći upravo impresije drugih ljudi, zatim njegov iman te spremnost da žrtvuje dio sebe u ime svoga Gospodara. Što se mene lično tiče, mogu reći da me je moj Gospodar na ovome putovanju počastio sa nekoliko stvari. Kao prvo, dao mi je mogućnost da nakon punih 10 godina ponovo posjetim Ka'bu i druga naša časna mjesta. Naravno, moj prvi susret sa Ka'bom prije 21 godinu je bio poseban, ali je i svaki slijedeći susret sa njom pa tako i ovaj bio poseban, jer je bio rezultat čežnje sa ljepotama, koje jesu dunjalučke ali se daju porediti sa ahiretskim. Lijep je osjećaj upoznati dragu osobu, ali je još ljepši osjećaj ponovo je sresti nakon rastanka. Ili kako kaže ona izreka:
''Da nije čari rastanka, ne bi bilo ni čari ponovnog sastanka.'' Zato, biti ponovo pozvan Gospodaru u goste, biti dijelom delegacije u Njegovoj Kući, biti počašćen Njegovim nimetima, to se ne može opisati niti bilo čime zamijeniti. To se jednostavno mora doživjeti i osjetiti, a ti doživljaji i osjećaji se ne mogu ni sa čim porediti.
Drugo sa čime me je Gospodar na ovom putu počastio jeste prilika da umru obavim zajedno sa svojom porodicom. To je posebno lijep osjećaj, koji je ostavio lijep utisak kako na svakog člana moje porodice pojedinačno tako i na ostale članove naše grupe. Jer lijepo je sam obići ova časna mjesta, dodirnuti i poljubiti Ka'bu, tavafiti oko nje i gledati u njenu ljepotu, piti Zem-zem vodu, posmatrati hiljade ljudi utopljene u dove i zikr, ostati zaglavljen negdje između sna i jave...
Ali je još ljepše to učiniti i te utiske dijeliti zajedno sa svojom porodicom. I ne samo da je ljepše, već je to i doprinos našoj želji i našem stremljenju da kao što smo zajedno ovdje na Dunjaluku, tako isto, akobogda, budemo zajedno i na Ahiretu u Džennetu.
Smatram da za svoju porodicu treba sve učiniti, svojoj djeci za život sve obezbijediti i u njih svaki dinar uložiti, ali to ne treba da bude samo sa ciljem sticanja dunjalučkih blagodati, već i ahiretskih. Jer, ovdje smo samo kratko. I u tom kratkom životu imamo priliku da dođemo svome Gospodaru. A na onome vječnom svijetu Njemu ćemo se vratiti.
Treća stvar sa kojom sam počašćen jeste da, nakon što sam prije 10 godina bio vodič grupi na hadž, ovog puta bio vodič grupi na umru. Biti vodič grupi ovom putovanju daje dodatnu dimenziju. S jedne strane, vodiču daje dodatnu obavezu i odgovornost. Ali s druge strane, njegovom putovanju daje dodatnu ljepotu i draž. Pogotovo kada je grupa hajirli, kao što je to bio slučaj ovog puta, zbog čega sam jako ponosan na nju. Grupa koja je brojala nešto više od 30 osoba, a od koje me ni jednog trenutka nije zaboljela glava. Jedna predivna grupa izuzetno disciplinovanih ljudi, koji su znali i bili svjesni gdje su i zašto su tu, koji su međusobno a i prema meni kao vodiču iskazali veliki respekt i dali mi puno povjerenje, koji su svojim ponašanjem izgradili poznanstva i učvrstili prijateljstva, koji su tokom čitavog putovanja i boravka (uprkos iskušenjima, kojih uvijek ima) uvijek bili pozitivno raspoloženi, spremni na šalu i pomoć drugima, koji su se jako brzo upoznali sa Mekkom, Medinom i Haremima i vrlo dobro se snalazili u njima. Dokaz više za to jeste njihova inicijativa da ne gasimo našu WhatsApp-grupu, koju smo radi ove umre napravili, već da i dalje ostanemo u kontaktu. Ovakvu grupu mogu samo poželjeti na nekom narednom putovanju, akobogda. Neka im Dragi Allah ukabuli njihove umre, dove i ostale ibadete i neka ih sastavi u Džennetu. Amin.
Ono što još kratko želim da napomenem jeste da je ova umra donijela neke promjene u odnosu na prije. Npr. za ulazak u Revdu potrebna je instalacija aplikacije Nusuk te pravljenje termina, koji nisu uvijek na raspolaganju, i zbog čega, nažalost, neki članovi naše grupe nisu mogli da posjete Revdu. Prije se normalno ulazilo u grupama. Zatim, za ulazak na plato Harema Ka'be potreban je nijet za umru, odnosno, do Ka'be mogu doći samo oni koji obavljaju umru.
Prije su normalno svi mogli da uđu na plato Ka'be i da klanjaju i tavafe koliko god to žele. I treća novina jeste ponuda od strane naše organizacije El-Kiram da posjetimo Hudejbiju (o kojoj ćemo, akobogda, govoriti u jednoj od slijedećih hutbi), a što smo mi draga srca prihvatili. Na kraju, želim da se zahvalim. Kao prvo našem Gospodaru, Koji nam je omogućio ovo divno putovanje. Zatim, našem hadži Izetu Kastratu i njegovoj organizaciji El-Kiram, koji su organizirali ovo divno putovanje. I, naravno, svojoj divnoj grupi, koja mi je uljepšala dio mog života od 21. do 31. decembra 2023. godine.
Neka im Dragi Allah podari svako dobro.
Amin
Hfz.Midhat ef. Sejfić
Džemat Izet Nanić
Dornbirn
Vjerovjesnik, s.a.v.s., vraćajući se sa svojim ashabima kao pobjednici iz bitke na Bedru, rekao je: „Vraćamo se iz male bitke u veliku bitku – bitku sa samim sobom.” Ta poruka sadrži mnogo mudrosti. Allahov Poslanik je, za bitku na Bedru koja je bila „biti ili ne biti” za opstanak Islama, rekao da je mala bitka. On je dovio Uzvišenom Allahu: “Allahu moj ako ti danas ne pomogneš ovu malu skupinu muslimana, ako nas neprijatelj danas pobijedi, Islama neće biti na ovim prostorima.” Dova je bila primljena, Allah, dž.š., je nakon što su Vjerovjesnik i njegovi ashabi iskazali svoju iskrenost u vjeri i spremnost na najveće žrtve, poslao meleke u pomoć. Meleki su sami mogli pobijediti neprijatelje islama, ali tražila se čovjekova odlučnost, hrabrost, ustrajnost i apsolutna spremnost i riješenost na najveće žrtve. Bitka je dobijena jer su ashabi u nju ušli snagom i žarom svoje vjere, vođeni sa ljubavi i odanošću prema svom Gospodaru i Njegovom poslaniku. Bitka na Bedru se vodila za istinu, za pravdu, za čast, za dostojanstvo. Ako je toliko značajnu i toliko tešku bitku na Bedru, Vjerovjesnik nazvao mala bitka, onda šta može biti velika bitka? Ta velika bitka je bitka sa samim sobom! Vjerovjesnikove riječi: „Vraćamo se iz male bitke u veliku bitku – bitku sa samim sobom” na najbolji način ukazuju koliko je teška borba sa svojim slabostima, svojim nefsom i svojim lošim navikama. Ona mora trajati cijeloga života. Veoma je teško mijenjati stare uhodane navike! Dobar primjer je svjetski prvak u šahu Bobi Fišer. Bio je genijalac u šahu. Sve protivnike u šahu je s lahkoćom pobijeđivao, ali nije jedino mogao pobijediti sebe, pa je neslavno završio, čime je svjetski šah mnogo izgubio na kreativnosti, interesovanju, razvoju i napretku. Takvih je primjera u historiji čovječanstva bilo mnogo. Oni potvrđuju da je bitka sa sobom doista teška i da je to doista velika bitka.